Udruženje pčelara - pčelarstvo Maradik

mr Naum, Dobrila, Dipl.ing.stočarstva Vladimir, Ignjat i Dipl.socijalni radnik Olivera Bandžov

U ovam ?lanku iznijet ?emo najvažnije padatke za p?elare prakti­?are o važnosti sulfatiazola u barbi prativ opake gnilo?e i a njegavoj pravilnoj primeni u pralksi.­

U »P?elarstvu« je bilo ve? kra?ih obaveštenja o tome, da se vrše istra­živanja o vrednasti sulfatiazola u borbi prativ opake gnilo?e. Na Veteri­narskam fakultetu u Zagrebu vršena su takodjer istraživanja 1950. i 1951. god. o ?emu ie stampan rad u Veterinarskom arhivu broj 1/52. god. Pod naslovom Suzbijanje i le?enje opake gnilo?e pcelinjega legla sulfa­tiazolom.
Prve uspešne rezultate o upotrebi sulfatiazola kao leka prativ opake, gnilo?e objavili su Haseman i Childers u Sjedinenim  Ameri?kim Državama ve? god. 1944. Iza niih vršio je ve?i broj istraživanja u mnogim zemljama pokuse ­sulfatiazolom u razli?itim prilikama. Istraživano je delovanie suilfatiazola u preventivne svrhe, t. j. da se niime sprije?i razvoj bolesti u društvima, koja još nemaju znalkova bolesti, kao i u cilju, le?enja ve? bolesnih društava. Bolesna društva le?ena su u razli?itim stepenima bolesti, od potpuno svežih slu?ajeva opake gnjilo?e pa do vrlo teških, gdje ie najve?i broj ?elija ve? bio bolestan, a usto su se ve? neke ?elije pretvorile ­u suve ?elije. Mnagim istraziva?ima uspelo je izle?iti ?ak i teško ­balesna društva dugotrajnim le?enjem, dok su neki imali slabije rezultate. Zbog toga i mišljenja o vrijednosti sulfatiazola nisu hila jedinstvena, te su mnogi smatrali da rezultate ovih eksperimenata ne smemo smatrati defini­tivnima, nego da je sve to još u stadiu ispitivanja. Zato smo i mi smatrali potrebnim da i sami izvršimo pokuse i da ste?emo vlastita iskustva.
Na temelju istraživanja stranih istraživa?a i na temelju vlastitih pokusa smatramo da za naše prilike freba preporu?iti upotrebu sulfatiazola samo u preventivne svrhe. Le?enje iziskuje dugotrajnije promatranie i kontrolu lije?enih društava, a to je za naše prilke vrlo teško ili nemogu?e. Mi za sada ne raspolažemo dovoljnim brojem stru?njaka, koji bi ovu kontrolu provodili, a le?enje bez te kontrole smatramo da bi mogIo naneti više štete nego koristi. (Komentar Mr N.Bandžova: Sada imamo u svim bivsim republikama pri Fakultetima Veterinarske medicine KATEDRE o SUZBIJANJU ZARAZNIH BOLESTI P?ELA I P?ELINJEG LEGLA)
Prema tome prihranjivat ?ema sulfatiazolom sva društva, koja se nalaze na p?elinjaku, gde se pojavila opaka gnjiloca, ali kod kojih se detaljnim pregledom sviju okvira nismo pronašli nikakvih znakava opake gnjiloce. Prihranjivat ?emo i sva društva, koja su na bilo koji drugi nacin ugrožena (na pr. ako se nalaze u blizini zaraženog p?elinjaka i dr.).
Djelovanje sulfatiazola na uzro?nika opake gnjiloee (Bacillus larvae) sastoji se u tome, što on spre?ava razvoj tog bacila, te ne dolazi do bo­lesti ?elije, a tek iznimno može i ubijati B. larvae.
Sulfatiazol dolazi u prodaju u dva oblika: u tabletama: i u otopini (u. ampulama za injekcije). Upotrebljava se uspješno u medicini kod mnogih bolesti ljudi i zivotinja.
Kod p?ela možemo ga upotrebiti bilo u tabletama, bilo u otopini. Dobra su obadva oblika ovoga lijeka, a stavljamo ga u otopini še?era ili meda i time prihranjujemo društva. Ako upotrebljavamo otopinu meda, razumIjivo je, da moramo biti sigurni, da med potje?e od zdravih p?elinjih drustava.
Tablete treba prije upotrebe smrviti u fini prašak kao brašno, staviti u ?asu vru?e vode i dobro razmutiti i tek tada dodati u sirup ili mednu otopinu. Ako upotrebljavamo sulfatiazol u otopini, jednostavnro razbijemo vrh ampule i sadržinu uspemo u pripremljenu slatku teku?inu. Na litru sirupa stavljamo 0,5 grama sulfatiazola (0,5% otopina sulfatiazola). Sirup i otopina meda pravi se u razrjedjeu 1 : 1. Jednu litru tako priredene otopine sa sulfatiazolom dajemo svakom ugroženom društvu ?etirl puta, dakle Ukupno 4 litre. Razmaci izmedju svakog prihranjivanja mogu biti od 1-5 dana. Ovu koli?inu dajemo srednje jakim društvima. Ukoliko su drustva vrlo jaka ili slaibija, srazmjemo se ova koli?ina pove?a ili smanji.
         Prije prihranjivania, treba skinuti medišite, a u plodištu smije biti samo manja koli?ina meda, tako da p?ele unesu u plodište med sa sulfatiazolom. Prirhranjujemo bilo hranilicom, bilo tako, da ulijemo ortopinu sa sulfatiazolom u prazno sa?e do legla u plodiistu.
Kod prihraniivanja sulfatiazolom treba se držati datih uputa, jer ako se dodaje sulfatiazol u manjim koncenltracijama, može se dogoditi , da se uzro?nik opake gnjilo?e priu?i na sulfatiazol te da postane prema njemu otporan. U takvom slu?aju poslije nam ne?e koristiti ni ve?e koli?ine sulfatiazola, da sprije?imo razvoj opake gnjilo?e.
         Vršeni su takodjer pokusi da se sulfatiazol dodaje pcelama u vodi za
Napajanje, ali se nisu postigli povoljni rezultati.
         Jos ?emo spomenuti što treba poduzeti s društvima, koja su ve? bolesna.­
Sva bolesna drustva treba staviti u stanje roja t. j. same p?ele pre­tresti u dezinfikovane košnice ili potpuno nove košnice i ?iste od uzro?nika opake gnjiloce i to na plo?e umjetnog sa?a ili na ve? rzgradeno sa?e. Ovo  izgradjeno sa?e mora biti od sigurno zdravih društava. Nakon pretresanja svih bolesnih društava, prihranit ?emo ih sulfatiazolom na jednak na?in i u jednakoj koli?ini, kako smo vec opisali za ugrožena društva.
Na zarazenim p?elinjacima treba provesti temeljitu dezinfekciju kako smo preporo?ivali i prije, dok još nismo upotrebljavali sulfatiazol. Dezinfikovat ?emo sav p?elarski inventar, košnice, med, sa?e, mesto, gdje su stajale ­košnice i dr. Prihranjivanjem sulfatiazolom zašti?ujemo p?elinja društva od uzro?nika opake gnjiloce, koja se nalazi eventualno u njima, kada ih prihranjujemo. Kad p?elinja društva potroše sulfatiazol, a mi unesemo u njih ponovno uzro?nike opake gnjilo?e bilo na koji nacin, ona nisu postala imuna (otpoma) protiv njih, ne go ce oboljeti. Zbog toga je potrebno, da se dezinfekcija savjesno provede.
Dr. STJEPAN MATUKA: ,,P?ELARSTVO,, Br. 1/1952 str.72-73