Udruženje pčelara - pčelarstvo Maradik

mr Naum, Dobrila, Dipl.ing.stočarstva Vladimir, Ignjat i Dipl.socijalni radnik Olivera Bandžov

                                              Zivotna sredina Bacillus larvae

NAUM BANDZOV*

Bakterije, kao i sva druga ziva bica, moraju imati pogodnu sredinu u kojoj ce se razvijati, ili ce uginuti. Ako se ne mogu razmnozavati u svome domačinu, bolest se nece razviti. Poznato je da se uzrocnik ne može razvijati u odrasloj pceli, jer spore Bacillus larvae ne klijaju u crijevu pcele. Medutim, ako se spore ubrizgaju izravno u krvotok, spore klijaju i nakon 60 sati domaćin ugine (Wilson, 1967.).

Od Woodrowa (1942) smo saznali da u uvjetima ekspe­rimentalne infekcije ličinaka sa sporama Bacillus larvae licinke reagiraju prema starosti. Ličinke stare 24 sata i manje osjetljivije su na infekciju i oboljevaju u 44,1%, one starosti od 24 do 48 sati zaražavaju se u 4,8% slučajeva, i napokon ličinke starije od 48 sati vrlo su otporne, da bi ličinke starije od 53 sata bile rezistentne.

To potvrduje da spore absorbirane s hranom isklijavaju u intestinumu mlade ličinke i da je to pogodna sredina. Pogodna sredina razvoja Bacillus larvae prema raznim autorima je različita. Kod svih ličinki u pčelinjoj zajednici prevladavaju bjelančevinasta masa u prva tri dana, kada su one i najosjetljivije na zarazu (Woodrow, 1942). Poslije od četvrtog dana, kod ličinki radilice i truta, preov ladava šećerna komponenta, a kod maticne ličinke i dalje ostaje bjelančevinasta komponenta. Takvi su i rezultati ispitivanja Rinderera i Rothenbuhlera (1968), koji zakljucuju da je smrtnost ličinke matice najveca – 93% prema radiličkim ličinkama – 82 % i trutovske 68%, kada se zaraze sa Bacillus larvae. Te razlike u otpornosti objasnjavaju se razlikama u sastavu hrane pčelinjeg legla.

Kemijska ispitivanja matične mlijeći koja je provodio Planta (1883. do 1895. – tabela br. 1) poklapaju se s istrazivanjima Woodrowa (1942), Rinderera i Rothenbuhlera (1968) i Wilsona (1967), te s rezultatima proučavanja mnogih autora koji su radili s podlogama za razvoj Bacillus larvae, npr. White, Naassen, Smiolt, Sturtevant, Toumanoff i dr. (Lolin, 1962).

Ispitivanja Plante“ (Citirano Jankovic, 1984) pokazuju:

1. Da je mliječ vrlo bogata bjelančevinama, mašću i sečerom, jer to su osnovne materije potrebne za održavanje bilo kojeg zivog bića, pa prema tome i Bacillus larvae.

2. Da postoje stanovite razlike u spomenutim sastojcima između matičnih, trutovskih i radilickih ličinki.

3. Da u mlijeći trutovskih i radilickih stanica postotak bjelančevina i masti znatno pada nakon trećeg dana, a da se na štetu bjelančevina i masti znatno povečava količina sećera.

MATIČNA
MLIJEČ
Ličinka stara
 1 - 3
dana
Ličinka starija
od 1 - 3
dana
bjelančevina
     masti
    šećeri
bjelančevina
    masti
    šećeri
Matična ličinka
      45%
     14%
      20%
Radilička ličinka
      53%
       8%
      18%
        28%
       4%
       45%
Trutovska ličinka
      56%
     12%
      11%
        32%
       5%
       38%
Tabela br. 1 – Odnos hranljivih sastojaka bjelančevina, masti i šećera kod raznih oblika
 i starosti Apis mellifera.

Kod američke gnjiloće poklopljene ličinke koje su napadnute infekcijom daju sasvim poseban izgled poklopljenim stanicama u odnosu prema zdravima. Poklopci stanica su u velikom broju uginuti i izbušile su ih pčele koje pokušavaju izbaciti mrtve ličinke. Miris, koji se javlja kod legla napadnutog americkom gnjiločom značajna je osobina. Ovaj miris je karakteristican, a stvaraju ga svježe uginule ličinke kao rezultat raspadanja bjelančevinastog dijela. Taj je miris jedna od karika karakterističnih za brzo i rano dijagnosticiranje americke gnjiloce, što je uslov za brzo saniranje (rana dijagnostika – rano izlečenje). U SAD-u su uspjeli pokusaji da se otkrije americka gnjiloca legla na pcelinjacima s pomocu pasa (Kulincevic, 1986).

Ljepljivost uginulih ličinki posebna je karakteristika i najuocljivija osobina. Uginula ličinka i kukuljica pretvara se u rastegljivu masu, koja se lijepi na svaki predmet (npr. čačkalica) koji se unese u stanicu gdje se ta masa nalazi i razvlači se u dosta dugacku nit, 2 do 3 a nekad i do 6 cm.

Važna osobina jest i promjena boje uginule ličinke. Zdrava ličinka je bijelo­plavičaste – porculanske boje; tjedan dana poslije uginuća postaje svjetlo smeđa, a zatim intenzivno smeđa.

Neposredno nakon poklapanja ličinke su uglavnom položene po svojoj dužini na donjem zidu stanice. Njihov položaj u stanici jest takav da je cefaličan dio na ulazu u stanicu, dok je zadak na dnu. Dorzalna strana ličinke oslanja se na donji dio stanice, ventralna strana je slobodna. Voštani poklopac koji zatvara stanicu sa zdravom ličinkom je ispupčen (konkavan), a kod bolesne postaje malo ugnut (konveksan). Može se reći da nije moguce izvući cijelu ličinku iz stanice, ako je ličinka uginula od američke gnjiloće.

Mjesec do mjesec i pol poslije uginuća, mrtva ličinka i kukuljica pokriva dno stanice, gdje uzima oblik čuna položenog po čitavoj dužini donjeg dijela zida stanice. U tom trenutku ličinka ili kukuljica je manje ili vise suha; kada se potpuno osusi, čvrsto prianja uz zid stanice.

Kada je kukuljica zdrava, ona se nalazi u poklopljenoj stanici i njeni cefalični i ventralni dijelovi prianjaju za gornji zid stanice. U slučaju infekcije kukuljica truli i njezin cefaličan dio spušta se i malo pomalo odvaja od gornjeg ugla stanice, i dijeli na dva jednaka dijela koja se razlikuju po boji – donja je strana tamnija zbog zida stanice, a gornja je strana svijetlija zbog praznog prostora.

mr. Naum Bandžov, Skopje – PČELA br. 6/91 str. 127-128