Udruženje pčelara - pčelarstvo Maradik

mr Naum, Dobrila, Dipl.ing.stočarstva Vladimir, Ignjat i Dipl.socijalni radnik Olivera Bandžov

   Selekcija pčela otpornih na američku gnjiloću pčelinjeg legla

Mr   NAUM BANDZOV

Mislim da je u selekciji pčela na otpornost najvažnije kako najjednostavnije otkriti pčelinju zajednicu ili više zajednica koje nose u sebi nasljedna svojstva otpomosti na američku gnjiloću pčelinjeg legla. Od njih se mogu proizvoditi genetski otpornije i bolje matice, da bi se pčelinja zajednica zaštitila od te i sličnih bolesti legla i imala veće prinose. Na temelju higijenskog po­našanja pčela (Rothenbuhler, 1958), koje uvjetuju dva gena (gen za otklanjanje i gen za čišćenje), relativno je lako testirati pčelinje zajednice na otpomost prema ameriekoj gnjiloći i drugim bolestima legla.Taber (1982) iznosi da bilo ka­kav izgovor proizvođaća matica za neuključivanje takvog testa u programe nema opravdanja.

Testiranje zajednice na ame­ričku gnjiloću simulacijom sa smrznutim leglom može se po­jednostaviti i obaviti u laborato­riju s malim brojem pčela (Milne, 1982), s pomoću kaveza (Kulin­eevic i Rothenbuhler, 1973, Ku­lineevic i Rothenbuhler, 1975).

Nakon što su analizirani podaci o otklapanju i uklanjanju uginulog smrznutog legla od strane pčela, pokazat će se da je barem jedno od l0 ili 20 zajednica nakon vrlo kratkog vremena potpuno ili skoro potpuno očistilo stanice. Od takvih zajednica treba proizvoditi matice i zamjeniti postojeće u košnicama. Testiranje i proizvodnju matica treba nastaviti i idućih godina, pa će se postupno povečavati broj otpor­nih matica i trutova, a pčelinje zajednice imat ce mnogo više prilika da izbjegnu štetu od bolesti. Na taj se način u dvije generacije može 25% po­večati otpornost kod prirodnog nekontroliranog sparivanja (Ta­her, 1982).

Faktori o kojima ovisi meha­nizam otpornosti ili rezistencije pčelinje zajednice jesu:

1) higijensko ponašanje pčela

a) kod odraslih, rezistentnih pčela, postoji nagon da očiste mrtve ličinke iz stanica saća (Woodrow i HoIst, 1942. Rothyenbuhler, 1964.) i dr.

b) uklanjanje uginulih mladih ličinki »jedenjem« (Schulz-­Langer, 1956) tj. odstranjivanjem spora kroz probavni trakt (Citi­rano Kulinčević, 1982).

2) zaštita koja potjeće od odraslih pčela

a) kroz odstranjivanje spora iz hrane namijenjene ličinkama preko ventila na medenoj voljci (Tompson i Rhotenbuhler, 1957)

b) večom bakterijskom moći mlijeći (10 hidroksidecenoienom kiselinom, koju s mlijeći izlučuju rezistentne pčele i njima hrane ličinke), Mo Sleskey i Melamphy, 1939. Blum, Novak i Taber (1959), Rose (1965).

3) kroz otpornost ličinaka (Rothenbuhleri Thomson, 1956), (BamrickiRothenbuhler,1961).

4) nasljeđivanjem otpornosti kroz genetsku osnovu otpomih linija (Rothenbuhler, 1958, 1964. a, 1964. b, 1967, Rothenbuhler, Kulinčevic i Kerr, 1968).

Jedna od modemih metoda da se brže napreduje u selekciji u odnosu prema prirodno nekon­troliranom sparivanju jest u­mjetno osjemenjivanje matica. Tom metodom moguć je skoro neograničen broj sparivanja kako bi se stvorile određene linije i hibridi pčela otporni na bolesti.

Pri sadašnjoj tehnologiji pčelarske prakse možemo dobiti skoro neograničen broj potoma­ka od jednog genotipa (matice). Tako primjerice, da bi proizveli sve matice za recimo milijun pčelinjih zajednica u Jugoslaviji, tehnički je moguće te matice dobiti od 5 tisuća (pčelinjih zajednica). Ako uzmemo da je nužno 25 trutova za osjeme­njivanje jedne matice, onda bi potrebe za trutovima bile oko 25 milijuna. Ta kolieina trutova može se dobiti od 5 tisuća matica (pčelinjih zajednica).

mr. Naum Bandžov, Skopje – PČELA br. 6/91 str. 127-128