Udruženje pčelara - pčelarstvo Maradik

mr Naum, Dobrila, Dipl.ing.stočarstva Vladimir, Ignjat i Dipl.socijalni radnik Olivera Bandžov

Genetsko variranje pčelinje zajednice u odnosu prerna američkoj gnjiloći pčelinjeg legla

Mr NAUM BANDZOV

Medonosna pčela, iako ju je čo­vjek uzgajao tisučama godina, ne razlikuje se ni po izgledu ni po ponašanju od pčelinjih zajednica koje žive izvan kontrole čovjeka. To nije zato što pčela predstavlja oblik života nespreman za dalje evolucijske promjene.

Pravi uzorak leži u sljedecem:

- pčela zivi, usprkos svim uplitanjima čovjeka, u gotovo prirodnim uvjetima.

- u visokom stupnju dife­rencijacije, odnosno u velikim morfološkim i ekološkim razli­kama dvaju oblika zenke matice i radilice;

- u posebnom ponašanju matice prilikom sparivanja: ona se, naime, obično spari sa 10 do 15 različitih trutova, što djeluje zbunjujuće kada se radi o ocjeni njezinoga genetskoga potencijala za potomstvo.

Kada se imaju na umu te teškoće, ne treba nas iznenaditi pitanje, ima li uopće čistih sojeva pčela. Možemo jedino reći da je razvitkom tehnike umjetnog osjemenjivanja (Wotson, 1927, Nolan, 1932, Laidlaw 1944, Mackensen i Roberts 1948.) započelo novo razdoblje u proučavanju pčelinje genetike. U posljednja 2 do 3 desetljeća stvarno je postignut značajan napredak u primjeni umjetnog osjemenjivanja matica. Ova se prvenstveno odnosi na korišćenje te tehnike kod selekcije pčela. Selekcija ekonomski vrijednih vrsta, koju provode pojedini selekcionari pčela u nekim djelo­vima svijeta i uspjesi postignuti na polju otpomosti na bolesti, mogu se smatrati napretkom. I »zlatna« pčela, rnnogo uzgajana u SAD-u, može se također nazvati čistom vrstom. Ona se razlikuje od talijanske pčele »AUREA« faktorom. Nastala je iz te rase ili mutacijom ili ukrštanjem kiparske s talijanskom pčelom (Meckensen, 1943).

Genetika medonosne pčele ima jednu izuzetnu karakte­ristiku. Pčele radilice i matice koje predstavljaju jedinke zen­skog spola nastaju iz oplodenih jaja i stvarno imaju diploidan broj kromosoma (2N=32). Trutovi se u tome razlikuju. Oni se razvijaju iz oplođenih jaja i zbog toga imaju kromosome samo jednog roditelja, i to kromosome svoje majke. Znači, trutovi počinju svoj zivot s haploidnim brojem kromosoma, tj. s polovicom od normalnog broja (1N=16).

Jedno zivotinjsko jaje obično je u stanju mirovanja dok se ne oplodi spermatozoidom. Ako sperma ne prodre u jaje, ono po pravilu ugine. Kada se radi o jajetu kod medonosne pčele, to se događa. Ovdje neki drugi stimulans izaziva diobu. Ulazak spermatozoida u jaje nije nužan za razvoj.

Kod diploidnih životinja broj kromosoma (2N) se reducira, tj. smanjuje se na polovinu (1N) prilikom formiranja jaja i sperme. Proces mejoze (redukcije kro­mosoma) osnova je za proces nasljednih osobina. Prema tome, svaki roditelj sudjeluje s jednom polovicom svojih kromosoma u nasljednoj osnovi svakog po­tomka. To nije slučaj kod truta, jer on ima samo polovicu broja (1N) kromosoma, proces mejoze je izmijenjen, pa se broj kromosoma ne reducira. Njegov kom­pletan broj kromosoma dobiva sva sperma pa u tom smislu nema genetskog variranja kod bilo kojeg truta. Ovo je vrlo značajno za odgajanje i genetiku pčela. Znači, veću pozornost moramo posvetiti matici.

Mnoge karakteristike pčela, koje su važne za pčele, zapravo su odlike ponašanja cijele pčeli­nje zajednice. To vrijedi za prinos meda, oprašivačku aktivnost, upotrebu propolisa, tempera­ment, rojenje, higijensko po­našanje itd. Da bi se takve osobine izučavale, pčelinja zajednica mora biti tretirana kao cjelina. Ali, košnica pčela nitije jedinka, niti populacija u genetičkom smislu. Umjesto toga, to je vrsta obitelji sastavljena od majke (matice), nekoliko očeva (trutovi s kojima se sparila) i njihovog potomstva. Zbog toga je nazvana »superobitelj«, jer je sastavljena od nekoliko »potporodica«. (Rothenbuhler 1960). Matica je majka svih porodica, dok je svaki trut otac samo jedne potporodice (vidi grafikon br. 1). Budući da trut doprinosi svakoj kćeri pčele radilice identičnu spolnu stanicu, dvije pčele radilice iz isle pot­porodice genetieki su sličnije nego druge dvije iz različitih pot­porodica.

        Pčelinja zajednica – super obitelj

 

Porodice ne sadrže obavezno jednak broj jedinki. Jedna pot­porodica može predstavljati veći ili manji

dio pčelinje zajednice u određeno vrijeme, zato što sperma truta nije podjednako rasporedena ni izmiješana u spermateci matice. Tako je pčelinja zajednica s višestruko sparenom maticom jedna stalno mijenjajuca su­perobitelj – jedna genetička ano­malija (Rothenbuhler 1964). Ako treba izučavati ponašanje pčela jedne pčelinje zajednice na genetiekoj bazi, pčelinja zajed­nica mora biti genetički aktivna jedinica. To je tako ako su pčele radilice potomstvo jedne »in­bred« matice koja je umjetno oplođena samo spermom jednog truta. Nesumljivo je dokazano da na američku gnjiloču postoji otpornija i osjetljivija pčelinja zajednica. Kada se tako razlieite linije križaju s pomoću umjetnog osjemenjivanja, F1 generacija, odnosno njihov hibrid, pustit će da uginulo leglo ostane u sta­nicama. Pčele koje nastaju kao rezultati krizanja (F1 generacija) ponašaju se kao osjetljiva linija što znači da su gen ili geni pčela recesivnog karaktera. Kada se taj rezultat križanja ponovo ukrsti s otpomom linijom (Rothenbuhler 1964, 1967) nastaju 4 vrste pčelinjih zajednica. Jedna če­tvrtina zajednica pokazivat će potpuno higijensko ponašanje kao i kod otporne linije, sto znači da su te pčele otklopile ćelije s ličinkama i odmah uklanjale uginulo leglo. Druga četvrtina zajednica otklopit ce stanice s uginulim leglom, ali ih neće čistiti. Treća četvrtina uklanjat će mrtve ličinke samo onda kada će netko za njih otklopiti leglo. Četvrta četvrtina zajednice neće ni otklopiti leglo, niti će uklanjati mrtve ličinke, čak i ako to netko drugi za njih učini (otvori). Na temelju ovakvog ponašanja pče­la, zaključeno je da se higijenska odlika otpornih pčela zasniva na homozigotnosti recesiva gena za otklapanje i homogeniziranosti recesivnog gena za uklanjanje uginulog legla. Ovo je klasičan primjer nasljeđivanja neke osobine i jako je često citiran u knjigama i naučnim radovima.

mr. Naum Bandžov, Skopje – PČELA br. 7/91 str. 156 -157.