Udruženje pčelara - pčelarstvo Maradik

mr Naum, Dobrila, Dipl.ing.stočarstva Vladimir, Ignjat i Dipl.socijalni radnik Olivera Bandžov

NEOBJAVLJENI CLANAK U ,,HRVATSKOJ PCELI,, U BR. 5/2013 I PORED DOGOVORA SA UREDNIKOM G-nom  VEDRAN LESJAKOM. (sto se vidi od mejlova na kraju clanka.) ZABRANU SU STAVILI ,,MOCNICI,, VET.STRUKE  IZABRANI U IZDAVACKI SAVJET CASOPISA Hrvatska PCELA od U.O. HPS.

EKOLOŠKO – HIGIJENSKO – TEHNOLOŠKO – BIOLOŠKO SUZBIJANJE AMERIČKE GNJILOĆE  LEGLA (AGL) I VARROE JACOPSONI BEZ UPOTREBE LIJEKOVA

AUTOR Mag. pčelarstva Naum Bandžov (1) Emailil: bandzov@neobee.net  , bandzovn@open.telekom.rs

Suradnici: Dipl. ing. stočarstva Vladimir Bandžov (2)  i Dobrila Bandžov (3) , Srbija, Srem, Ap. Vojvodina.

 23

AMERIČKA GNJILOĆA LEGLA I VARROA JACOPSONI predstavljaju svjetski problem zbog nedefiniranih zakonskih propisa i nejednakog prilaza VETERI­NARSKIH i PČELARSKIH stručnjaka – znanstvenih radnika u suzbijanju bolesti pčeli­njeg legla. Večina Veterinarskih znanstvenih radnika i pojedini ,,poslušni,, pčelarski ,,stručnjaci,, kod nas u Srbiji, a vjerujem i u drugim bivšim republikama bivše Jugoslavije, više se zalažu u suzbijanju AGL ugušivanjem pčela, spaljivanje ramova sa voskom (Sl. 1 i 2 - zločin nad pčelama), a pojedinci idu toliko daleko da traže VATRU i za košnice sa pokretnim saćem (Sl. 3 što prestavlja GENOCID NAD PČELARSTVOM)

VETERINARSKI PRIRUČNIK  (4 OBNOVLJENO I DOPUNJENO IZDANJE – ZAGREB – STUDENI 1989 GOD. STRANA 701 i 702)  XI POGLAVLJE. AUTORI  Dr NIKOLA FIJAN i Dr ĐURO SULIMANOVIĆ to ne predviđaju u tačku 2 u suzbijanju  AMERIČKE GNJILOĆE PČELINJEG LEGLA za košnice sa pokretnim saćem.

U pomenuti Veterinarskom priručniku kod Američke Gniloće Pčelinjeg Legla (AGL) u delu Suzbijanje: između ostalog, napisano je sledeće:………..Zaraza se suzbija na jedan od ova dva na­čina:

          1) uništavanjem bolesne zajednice (Dod.autora za košnice sa nepokretnim saćem)

          2) saniranjem zaražene zajednice lijećenjem i pretresanjem. (za košnice sa pokretnim saćem)

Sl.1  Sl.2  Sl.3 

Autor ovog znannstvenog i praktičnog rada, od 1989 god. od kada je uvedena navedene tačka 2 u VETERINARSKOM PRIRUČNIKU  isključivo se njome pridržava, a uvedena je nakon Održanog Okruglog stola u Skoplju (25.02.1989) na temu ,,SUZBIJANJE – LEČENJE AMERIČKE GNILOĆE – DA ili NE,, na kojem su donešeni zakljućci koji je Prof. Dr Sulimanović kao Pretsednik komisije svojeručno napisao, koje su bile jednoglasno prihvaćeni od svih prisutnih na Plenarnoj sednici. (Sl. 16)  (Članovi su bili još posdiplomac Bandžov i Prof. Dr Kulinčević)

Ugušivanje pčela, spaljivanje ramova, voska (Sl. 1 i 2) i košnica (Sl. 3) za AUTORA ovog naučno-praktičnog rada prestavlja najveći  ZLOČIN nad PČELAMA (kao socijalno biće) i GENOCID nad PČELARSTVOM. Pitam one koji zastupaju ,,VATRU,, dali i za ljudski rod, kao za pčele, koji zajeno žive na zemaljskoj kugli kao socijalno biće, traže da se spaljivaju ako obole od navodno nekakve neizlečive bolesti kao na pr. rak, sida, leukemija i sl.

Ti isti ,,stručnjaci,, bilo veterinarski ili pčelarski dali namerno zbog zadržavanja svoje funkcije ili fotelje , dali po nečijem nalogu, ili zbog neznanja BIOLOŠKOG-TEHNOLOŠKOG, GENETSKOG ili praktičnog poznavanja odbrambenih mehanizama pčelinje zajednice kao socijalni organizam i

pčele kao jedinke, nije na meni da komentarišem, ali ih molim da prihvate one koji iskreno rade na svom usavršavanju u TEHNOLOŠKO-BIO­LOŠKO-GENETSKIM metodama na suzbijanju bolesti pčelinjeg legla, a prihvaćeni su od Svetske pčelarske organizacije ,,APIMONDIJA,, i koji stalno rade praktično sa pčelama preko 45 godina i poznaju veliku opasnost BAKTERIJA, SPORA I KRPELJA na pčelinje društvo.

Dosadasnja istraživanja koja su vršena u svjetu i kod nas u Srbiji, u području HIGIJENSKOG PONAŠANJA pčela i otpornost prema bolestima pčelinjeg legla, koje se genetski nasljeđuje, daju nam za pravo da se uspješno borimo protiv bolesti pčelinjeg legla bez upotrebe lijekova, i da ekološki jedemo čistije pčelinje proizvode. Ukoliko se nekad mora koristiti lijek – kemiju, to mora biti tako da aktivna tvar se nemože i nesme infiltrirati u med i druge pčelinje proizvode koje po EVROPSKIM standardima su propisane kao nedozvoljene.

Zakljucci sa Okruglog stola o AGL SKOPJE/89

Sl. 16-Ispod Svojeručni rukopis Prof. Dr Sulimanovića na zaključke sa Okruglog stola o AGL  (Skoplje 02/1989)

U nasim dvogodišnjim istraživanjima koje smo počeli 1. kolovoza 2000. god., a zavrsili 30. rujna 2001. god. htjeli smo dokazati da se vrlo uspješno može suzbiti AGL i Varroa destruktor bez upotrebe lijekova. Koristili smo samo EKOLOŠKA, HIGIJENSKA, TEHNOLOŠKA, BIOLOŠKA, PREVENTIVNA i GENETSKA saznanja poznata pojedinačno u svijetu i kod nas, s tim da smo ih mi objedinili i napravili jednu cjelinu, odnosno uspješnu ekološku metodu u suzbijanju boles­ti pčelinjeg legla.

Za ovaj znanstveni i praktični rad koristili smo 8 nukleusa sa po 6 okvira sa pčelama svih generacija i 8 selektiranih matica sa najboljim karakteristikama (od red. Br. 2 do 9) sa mog pčelinjaka od ukupno 20 nukleusa sa selektiranim maticama (sestrama) i pčelama Apis mellifera carnika ekotip iz Makedonske linije sa područja Požarana (padine Šar planine) koje su se najhigijenskije ponašale, (hig. ponašanje ovog Ekotipa pratim od 1988. god. od vremena ispitivanja za moju Magistarsku temu (Sl. 4) i dva nukleusa sa maticama i pčelama Apis mellifera carnica sa podrulja Vojvodine ekotip BANATSKA sa dva žuta prstena na abdomena sa nepoznatim higijenskim porjeklom sa jednog susjednog pčelinjaka udaljen od mog oko 30 kilometara koji je bio zaražen od AGL kao kontrolna. Sve nukleuse 8+2 koje su posedovale po 4 okvira sa leglom od jajeta do zatvorenog legla i 2 okvira sa medom i polenom i sve pokrivene sa pčelama, testirao sam ih sa pravom zarazom od AGL 1. 8. 2000. god. sa komadom saća 3×4 cm. sa različitim brojem zaraženih ćelija od AGL (vidi tabelu 1 kolona 3) koje smo ih umećali u sredinu na po jednom okviru sa leglom. (Sl. 5)

Sl. 4  Sl.5  

 

Nakon 3-5 dana umetnuti komadi saća 3×4 sa sporama AGL od strane pčela, bile su očisćeni i zalegnuti od higijenskih matica sa jajima. (vidi Tabelu 1 kolonu 4) Nakon 15 dana, kada su sve ćelije trebale biti zatvorene sa voštanim poklopcima, izvršena je kontrola i konstatirano je da pored zatvorenog legla na umetnutom komadu saća 3 x 4 bilo je i otvorenog legla sa mladim larvama različite starosti i jaja (vidi Tabelu 1 kolonu 5). Detaljan kontrolni pregled na zarazu AGL je izvršen 1 rujna i 4 listopada 2000. god. i konstatirali smo sljedeće stanje: Nukleusi od 1-8 nisu pokazivale znakove bolesti AGL, a u kontrolnim nukleusima 9 i 10 primjetili smo ćelije sa uginulim larvama od AGL (vidi Tabelu 1 kolonu 6 i 7). Te ćelije smo mehaničkim putem očistili skalpelom jer bakteriski oblik AGL po znanstvenim saznanjima još uvek nisu zarazne. (Tar 1937)

Kod kon­trolnog pregleda kojeg smo obavili 4. listopada 2000 uradili smo i tehnološku radnju da smo 6 ramova iz nukleusa pre­bacili u normalne LR nastavke i zazimili ih sa po 7 LR okvira. Od 1 kolovoza do 15 rujna stalno je bila prisutna medno-šećena pogača, a svaki drugi ili treći dan dobivali smo po oko 300 mll. šećernog sirupa s namjerom da pojačamo higijensko ponašanje i obez­bjedimo dovoljne količine hrane za zimu. Svako, sada već pčelinje društvo zazimili smo ga sa 12 – 14 kilograma hrane i dovoljne količine peluda. (Pčelinje drustvo na kontrolnoj vagi imalo je 13.500 gr hrane i 1.400 cm2 peluda).

Sljedeće 2001. godine nastavili smo sa praćenjem, a prvi kontrolni pregled je bio 2. ožujka 2001. god. (Spoljašna temperatura 18o C. Gubitaka pčela i matica nismo imali, a pokrivala su po 4 do 6 ulica sa pčelama sa 3 do 5 okvira sa leglom. Zarazu od AGL nismo primetili ni u jednom pčelinjem društvu. (Vidi Tabelu 1 kolona 8) U svakom LR nastavku istog dana stavili smo jos po 3 okvira sa izgrađenim saćem. Zimski utrošak hrane od 4. listopada 2000. do 2. ožujka 2001. na kontrolnoj vagi iznosio 6.800 gr.

Od tag datuma (2 ožujka) počeli smo davati nadražajno prihranjivanje 300 do 500 mll. šećer­nog sirupa 1:1 svaki 2 ili 3 dan do 31. ožujka 2001. god. kada smo im stavili drugi nasta­vak sa po 10 okvira sa izgrađenim saćem (Sl. 6) i nastavili sa prihranjivanjem do 3. svibnja 2001. Ukupno je bilo 25 prihranjivanja. Društva do 3 svibnja  razvila su se tako da su imali po 6 do 8 okvira sa leglom (Sl. 7)

Pred bagremovu pašu 10 svibnja 2001 god. dodali smo treći nastavak između nastavaka 1 i 2. sa novih 10 okvira sa mladim nedoizgrađenim saćem i pripremili ih za bagremovu pašu. (Sl. 8) Tada prilikom pregleda u leglu nismo primjetili sumnjivih ćelija na AGL ni u jenom pčelinjem društvu od 1-10. Od 15 svibnja, kada je počeo da cveta bagrem, do 1. kolovoza 2001. god. od 10 eksperimentalnih društava u prosjeku smo dobili po 28 kg meda, a nismo primjetili ni jednu sumnjivu ćeliju zaraženu sa AGL.

Sl. 6  Sl. 7   Sl. 8   

Nakon vrcanja meda od 1 do 3. kolovoza 2001. god. izvršili smo dijagnosticiranje na VARROU  metodom otvaranja po 200 radiličkih i trutovskih ćelija. Pojedinačnim brojanjem pronašli smo od 6 do 14 varroa. (vidi Tabelu 1 kolonu 9) Ukupna zaraženost zatvorenog legla iznosila je od 15-35%. (vidi Tabeli 1 kolonu 10) Najveća zara­ženost sa VARROOM bila je kod dva kontrolna društva 9 i 10. Nakon ovakvog stupnja zara­ženosti Varroom, odnosno preko 10%, primjenili smo AUTOROVU BIOLOŠKU metodu suzbijanja Varroe koja je detalno  opisana u HRVATSKOJ PČELI br. 3/2013 pod nazivom POUZDANA TEHNOLOŠKO – BIOLOŠKA  METODA SUZBIJANJA VARROE U ZATVORENOM LEGLU LR KOŠNICE.) 

Nakon 15 do 20 dana od kako su izašle sve mlade i zdrave pčele u IZOLATORIMA oslobođene od VARROE, vračali smo ih u eksperimentalne košnice 8 + 2, odakle smo uzimali okvire sa zatvorenim zaraženim leglom u vidu „TRANSFUZIJE“ (Sl. 9, 9A i 9B) na ljeto, snamerom da popravimo generacisku (genetsku) strukturu pčela i obezbedimo mikroklimu u jezgru klubeta od 35o C, gde se nalazilo leglo, što je jedan od najvažnijih uslova da ne dođe do nove zaraze Američke gniloće legla (AGL). 

Do 20 kolovoza 2001. god. sve je bilo završeno, a pčele oslobođene 85-90% od Varroe. Ni na jednom okviru iz IZOLATORE (39 okvira) nismo primjetili ni jednu ćeliju sumljivu na AGL. Krajem rujna izvršili smo još jedno dijagnosticiranje na VARROU istom metodom kao i prethodno i ukupno izbrojali 12 Varroa (vidi Tabelu 1 kolonu 12). Pošto zaraza nije prelazila preko 5% po društvu, sva pčelinja društva (8 + 2) zazimili smo ih sa po 16 okvira na dva LR nastavka.

Sl.9   Sl.9A   Sl.9B 

Pored opisanih eksperimentalnih (8 + 2) nukleusa, formirali smo i jedan Stakleni nukleus  sa 2 okvira sa maticom Apis mellifera carnica – ekotip Makedonska linja, koja imala najbolje HIGIJENSKO PONAŠANJE od  20 selektiranih matica. Stakleni nukleus nam je služio za posmatranje kako se ponašaju higijenske pčele u suzbijanju zaraze od AGL na okviru sa 148 vidljivih uginulih ćelija sa sporama od AGL. Stakleni nukleus smo ga stavili u jednom LR nastavku i obavili sa puno novinske hartija kao dopunski termoizolator kako bi u staklenom nukleusu stvorili neophodnu temperaturu od 35oC za razvoj legla i od ozgo u poklopnoj dasci, stavili medno šećernu pogaču. (Sl. 10 i 11). Nakon 72 časa isti okvir je bio oćišćen i pripremljen od higijenskih pčela da ga higijenska matica zalegne sa jajima koja je to i učinila  tako da nije bilo skoro praznih ćelija sa jajima(Sl. 12). Svakodnevno smo pratili šta se dešava na tom okviru. Kada su jaja prešla u larveni stadijum, primećivali smo izbacivanje pojedinih larvica.

Na osnovu znanstvenog saznanja (Wodrov 1942) da larve stare 24 sata i manje, oboljevaju u 44,1% od AGL, da larve stare od 24 do 48 sata oboljevaju u 4,8%, a da larve starosti od 3 do 4 dana, vrlo retko ili uopšte ne oboljevaju od AGL, zaključili smo da higijenske pčele izbacuju obolele larve iz svojih ćelija, a mlade pčele ponovo su čistile ćelije, a higijenska matica ponovo zalegala jaja u tim novoočišćenim čelijama.

Nakon 12 dana, od zaleganja prvobitnih jaja, sve larve trebale biti pokrivene voštanim poklopcima. Tada smo napravili prvi detaljan klinički pregled i konstatovali sledeće stanje: (Sl. 13)

1. Da nije došlo do zaraze kod zatvorenih ćelija sa voštanim poklopcem od AGL.

2. Da leglo nije tako kompaktno kako su bila snešena prvobitna jaja, nego u onim ćelijama koje su higijenske pčele izbacivale ili pojele bolesne larve, bilo novih jaja i larve različite starosti.

3. Da higijenske pčele nisu dozvolile po našoj slobodnoj proceni da dođe do zaraze, jer su očistile zaražene larvice stare do 48 časova u 50% od ukupno snešenih jaja, što se poklapa sa saznanjima Wodrova  (51,1% slučajeva) .

 

   

Slika 10                                                    Slika 11                                                                      Slika 12

     

Slika 13                                            Slika 14                                                                     Slika 15

Sl.16 

Nastavili smo da pratimo šta se dešava na istom okviru sledećih 9 dana, kada su trebale da počnu da izlaze prve zdrave mlade pčele (21 dan Sl. 14). Tada smo konstatovali da higijenske pčele nastavile da čiste novo obolele larve od AGL do 48 časova starosti koje su bile u ćelijama pomenutog okvira.

Nakon 21 dana, napravili smo drugi detaljan klinički pregled i konstatovali smo sledeće stanje:

1.  Do zaraze AGL i dalje nije dolazilo

2.  Da leglo na sl.14 je kompaknije u odnosu na sl. 13, sa manje od 50% po našoj slobodnoj proceni nepokrivenih ćelija sa voštanim poklopcima (otvoreno leglo) gde su higijenske pčele čistile obolele larve.

Nastavili smo da pratimo nukleus i nakon 21 dana. Matica je u međuvremeno, zalegla sa jajima i drugi okvir. Nakon 42 dana smo napravili treći klinički kontrolni pregled i konstatovali smo sledeće stanje:

Zarazu na AGL u oba okvira nismo primetili, a pčele radilice u odnosu kada smo ga formirali, se povečali, a temperatura u leglu između dva okvira u sredini iznosila 36,2o C. (Sl. 17)

Sl. 17   Sl. 18 

Slika 17 (temperatura u jezgru klubeta između dva okvira u nukleusu iznosila 36,2 0 C

Slika 18 (Temperatura u novom klubetu iznosila 24,2 O C)

Po Znanstvenim saznanjima da bi došlo do zaraze, temperatura u klubetu pčela mora da padne ispod 25O C. Da bi to postigli morali smo da povećamo broj okvira sa istim brojem pčela i dodamo novu zarazu. Mi smo to uradili tako da smo izvadili oba okvira iz staklenog nukleusa i postavili u LR nastavku i dodali još 3 LR okvira gde na jednom bilo novih 75 ćelija uginulih od AGL, (Sl. 15) kojeg smo ga postavili do okvira sa leglom (Sl. 16 drugi okvir sdesna) . Dopunsku termoizolaciju nismo stavljali. Nakon 20 dana obavili smo novi klinički pregled, a prethodno smo izmerili temperaturu u jezgru novog klubeta koja je iznosila 24,2O C (Sl. 18) i konstatovali smo da je došlo do zaraze od ATL na novom okviru sa 75 zaraženih ćelija os AGL koji je bio zalegnut sa jajima od strane matice.

Da bi ponovo dokazali da se ATL vrlo lako suzbija bez upotrebe lekova, u pomenuti nukleus sa 5 okvira smo stavili Ram hranilicu sa medno – šećernom pogačom, a na leto u vidu TRANSFUZIJE (umesto leka)  kako smo to uradili u prethodnom eksperimentu 8 + 2 nukleusa (Vidi sliku 9, 9A, i 9B). Ovde smo dodali onoliko mladih pčela koliko je bilo potrebno da pčele gusto pokriju sve ulice sa pčelama. Podizanjem temperaturu u klubetu na 35 O C stvorili smo uslove da se zaraza suzbije u narednih 30 dana uz podizanje higijenskog ponašanja dodatakom 15 prihrana običnim sirupom po 200 do 250 mll. u razmeri 1:1 bez dodatka bilo kakvog leka svaki drugi dan.(Thompson i Mourer 1964)

DISKUSIJA I ZAKLJUCAK:

Na osnovi dvogodišnjih istražiuvanja u 2000. i 2001. god. i trogodišnjeg praćenja u 2002., 2003. i 2004. god. sa sigurnošću od 95 do 99% možemo tvrditi da se ATL i Varroe Jacobsoni mogu se suzbiti TEHNOLOŠKO – BIOLOŠKO – GENETSKIM metodama koje smo ih primjenili bez upotrebe lekova.

Za uspješno suzbijanje bolesti pčelinjeg legla, Visoko stručne Veterinarske i Agronomske ustanove, odnosno njihove katedre kojima zakonom im je dato pravo da se brinu o zdravstvenoj zaštiti pčela da podihnu svoje znanje i znanje njihovih slušalaca na viši nivo.

Odgovorni kadrovi u Pčelarskim Savezima, Udrugama, Društvima i drugih relevantnih okruga, Unija i sl. moraju promeniti metod rada i da insistirau kod pčelara da svoje znanje podignu na viši nivo u Tehnološkom i Biološkom pogledu i da stvaraju duh kod proizvodača matica, da proizvode higijenske matice jer je puno puta u svijetu dokazano da higijenska društva puno rijeđe ili nikako ne oboljevaju od bolesti pčelinjeg legla (AGL, KREČNOG LEGLA i ostale bolesi pčelinjeg legla).

Pčelinja društva sa maticama Apis mellifera camika bez razlike sa kojeg područja potiču reagiraju slično, čak i bolje u odnosu na Apis mellifera ligustika na kojima je rađeno u svijetu puno uspješnih eksperimenata na higijensko po­našanje i otpornost na bolestima pčelinjeg legla.

Manje zajednice, oplodnjaci-nuklesi sa 2 LR okvira, nukleusi sa 5 ili 6 LR okvira i normalna pčelinja društva sa 10 i više normalnih LR okvira slično se ponašaju prilikom suzbijanja bolesti pčelinjeg legla, stim da moraju imati generacisku strukturu pčela i da u jezgru klubeta gde se nalazi leglo, temperatura (mikro klima) ne sme pasti ispod 35 C.

Varroa destruktor, sigurno se uspešnije može suzbijati TEHNOLOŠKO-BIOLOŠKIM metodama, a to je i jedini pravi ekološki način da se drži pod kontrolom tijekom cijele pčelar­ske sezone, da se uspješno pčelari i da se dobijaju visoki prinosi ekoloških pčelinjih proizvoda za dobrobit ljudskog roda u odnosu na suzbijanje kemijskim sretstvima lijekovima, za koje se sa sigurnošću ne zna koliko šterno djeluju njihove aktivne tvari tih lijekova na ljudski organizam.

Pojedinci (naučni radnici VETERINARSKI I PČELARSKI) ne smeju se udruživati sa proizvođačima  lekova i prihvatati njihove sugestije da reklamiraju njihove preparate i da tvrde pred pčelarima kako 95 do 100% njihov lek uništava VARROU, ako sami nisu se uverili u to i sami nisu ispitali pojedini lek po znanstvenim parametrima koliko je štetan po pčeli i ljudskom rodu, ukoliko se rezidue nađu u medu i drugim pčelinjim proizvodima.

SEĆANJE NA MOG UČITELJA I ISKRENOG PRIJATELJA Prof. Dr Đure Sulimanovića

Ovaj članak ga posvečujem mom učitelju o bolestima pčela i iskrenom prijatelju, sada pokojnom Prof. Dr Đuri Sulimanoviću koji je nas prerano napustio 19 maja 2005 god. (Sl. 1), a koji je najviše učinio i doprineo u domenu Zdravstvene zaštite pčela za bivšu Jugoslaviju i za sve njene republike i pokrajne: Hrvatsku, Srbiju, Bosnu i Hercegovinu, Sloveniju, Makedoniju, Crnu Goru i AP. Vojvodine i Kosovo i Metohiju, kao i za  APIMONDIJU kao člana Komisije za Patologiju.

  

Slika 1                                                                                                      Slika 2

Prof. Dr Sulimanović posebno je cenio moje znanje u Pčelarstvu i Zdravstvenoj zaštiti pčela od 1984 god., odnosno od 3. INTERNACIONALNOG SIMPOZIJUMA O VARROI održan u Splitu u vremenu od 30.09. do 02. 10. 1984 god. gde sam za prvi put učestvovao sa sopstvenim referatom na međunarodnoj sceni po njegovom nalogu. Tada mi je dao veliku čast izborom u radno predsedništvo na jednoj sesiji da sedim snjim. (Sl. 2, prvi sdesna i sa Dr Ritterom – drugi sdesna – sadašnji Pretsednik komisije za Patologiju  APIMONDIJE ).Tada me nagovorio i izborio se da dobijem odobrenje od Rep. Komiteta za znanost, Tehnologiju i informatiku Rep. Hrvatske (Sl. 3 Zaključak) da upišem POSDIPLOMSKE STUDIJE koje sam ih sa uspehom završio (prosećna ocena 8,78), Pre 10 god. na Kongresu APIMONDIJE u Ljubljani 2003 god. nakon obilaska mog postera (Sl. 4) Prof. Dr Sulimanović insistirao da mi bude MENTOR i da prijavim DOKTORAT na njegovom fakultetu na istu temu kako glasi dole objavljeni članak. Ubrzo mu se zdravstveno stanje pogoršalo i nisam hteo da ga dopunski opterećujem.

 

                                                    Slika 3                                                                            Slika 4

Kasnije, nakon njegove smrti obratio sam se Veterinarskom fakultetu u Zagrebu da bi želeo prijaviti Doktorat, ali nisam dobio nikakav odgovor. Obraćao sam se i Fakultetu Veterinarske medicine na katedrama  o Zdravstvenoj zaštiti pčela (Prof. Dr Miroslava Lolin, kasnije Dr Bosilka Đurišić),  na Katedri Biologije (Prof dr Zoran Stanimirović), kao i Katedri za pčelarstvo Poljoprivrednoh fakulteta u Zemunu (Prof. Dr Mića Mladenović) i Biološkom fakultetu u Beogdadu, od kojih nikad nisam dobio odgovor. Na insistiranje Katedre o Zdravstvenoj zaštiti pčela i njenog šefa 1995 god. do danas u saradnji sa ,,moćnicima,,  SPOS-a i SPOV-a uveli mi ,,Sankcije,, u pisanju članaka u časopisu PČELAR, kao i neprihvatanje mojih naučno-praktičnih referata na III Kongresu pčelara Srbije u organizaciji SPOS-a 17 i 18 decembra 2005 god. održan u Beogradu. Na kraju izbrisali su me i sa spiska predavača SPOS-a i SPOV-a.

       Posebnu zahvalnost dugujem Prof. Dr Đuri Sulimanoviću na pruženu stručnu pomoć kada sam 25.02.1989 god. u Skoplju organizirao OKRUGLI STO O AGL pod naslovom ,,SUZBIJANJE-LEČENJE AGL DA ili NE,,  i u Ohridu na MEĐUNARODNOM SIMPOZIJUMU koji se održao od 

24 do 27 maja 1990 god. pod nazivom ,,STANDARDNI KVALITETI PČELINJIH PROIZVODA , BOLESTI PČELA I REZIDUE,,(Vidi sliku). Tada smo u Ohridu doveli kompletan Izvršni odbor APIMONDIJE gde je održana sednica kao priprema za 32 KONGRES APIMONDIJE koji se trebao održati u SPLITU 1991 god. Na žalost ta mu se želja nije ostvarila zbog poznatih prilika sa bivšom Jugoslavijom.    Sa Hrvatskim Pčelarskim Savezom obnovio sam saradnju februara 2012 god. u GUDOVCU – BJELOVAR i kasnije učešćem na ,,DALMATINA 2012,, oko promocije moje knjige ,,LR KOŠNICA – EKOLOŠKO BIOLOŠKO PČELARSTVO,,    Teškom mukom sam ubedio Glavnog i odgovornog urednika G-na Lesjak Vedrana da od januarskog broja 2013 god, objavljuje moje tekstove. U januarskom broju objavio tekst ,,LR košnica – moja iskustva I deo,,  U februarskom broju objavio II deo.     Za martovski broj sam mu pripremio naučno – praktični članak pod nazivom ,,Pouzdana tehnološko – biološka metoda suzbijanja varroe u zatvorenom leglu LR košnice,, Članak zauzimao 6 stranica sa 12 fotografija i 4 šeme. Članci su bili jako dobro prihvaćeni od pčelara. Za ova 3 članka od HPS dobio sam jednogodišnju pretplatu časopisa ,,HRVARSKA PČELA,, na čemu se iskreno zahvaljujem.

Kao nastavak saradnje Glavnom i odgovornom uredniku ,,HRVATSKOJ PCELI,, poslao sam mu mejl sledeće sadržine:

—– Original Message —–From: Naum Bandžov

To: Vesran Lesjak

Subject: Novi članak za aprilski ili majski broj Hrvatske pčele            18.03.2013       18,03

Gospodine Vedrane, nakon objavljivanja tri moja članka u Sjećnju, Veljači i Ožujku u HRVATSKOJ PČELI interesuje me sada kakvo je vaše osobno mišljenje, mišljenje redakcije i na kraju hrvatskih pčelara. Ja osobno sam došao do pozitivnog zaključka jer Hrvatski pčelari sve više i više mi se javljaju mejlom ili mobitelom sa pohvalama i dodatnim pitanjima na kojima obavezno im odgovorim. Takođe ja primećujem i veća zainteresiranost da nabave moju knjigu EKOLOŠKO-BIOLOŠKO PČELARSTVO, zato me interesuje kakva je procedura da u oglasnim stranicama HRVATSKE PČELE izađe 1/4 obaveštenje o mojoj knjizi koje bi ga napisao naknadno.

      Na osnovumog osobnog pozitivnog zaključka, slobodan ću biti da Vam ponudim novi članak kojeg bi ga posvetio pokojnom Prof. Dr Sulimanoviću sa kojim sam se u Ljubljani 2003 god. na Kongresu Apimondije dogovorili da prijavim DOKTORAT na njegovom Fakultetu na temu EKOLOŠKO – HIGIJENSKO – TEHNOLOŠKO – BIOLOŠKO SUZBIJANJE  AMERIČKE  TRULEŽI  LEGLA  (ATL) I VARROE JACOBSONI BEZ UPOTREBE  LEKOVA  koji je biood Komisije za Patologiju prihvaćen kao POSTER pod br. 200. Do odbrane DOKTORATA nije došlo zbog njegove prerane smrti. Normalno da ću pomenuti Naučni rad uz Vašu pomoć prilagoditi za časopis.  

Iskren pozdrav Mr Naum Bandžov 
Posle malo duzeg cekanja, dobijem sledeci mejl:

From: Vedran Lesjak

To: Naum Bandžov

Subject: Molim odgovor            2.04.2013       13,31

Poštovani g. Bandžov, ispričavam se što se tek sad javljam. Nisam bio u uredu desetak dana. Tema se čini zanimljiva i rado bi je objavio u časopisu. Tekst bi trebao do 15.4. 

Pozdrav Vedran

 Ubrzo sam poslao novi mejl

—– Original Message —-From: Naum Bandžov

To: Hrvatski pčelarski savez                             8.4.2013              1,30

Subject: Novi članak

Šaljem Vam tekst u predviđenom roku  u prilogu ovog mejla. pod naslovom: EKOLOŠKO – HIGIJENSKO – TEHNOLOŠKO – BIOLOŠKO SUZBIJANJE AMERIČKE GNJILOĆE  LEGLA (AGL) I VARROE JACOPSONI BEZ UPOTREBE LIJEKOVA.

Iskren pozdrav Mr Naum Bandžov

PS. Slike, tabele i zaklju;ak se mogu smanjivati ili povecavati. Pokusao sam tekst da ga napisem na Hrvatskom jeziku, koji se mora lektorirati i objaviti ga u celosti. Nakon doterivanja za casopis, isti mi vratite mejlom na uvid.

Ubrzo umesto lektoriranog tekasta dobijam novi mejl sledeće sadržine:

—– Original Message —From: Vedran Lesjak

To: Naum Bandžov

Sent: Thursday, April 11, 2013                                         14,23

Subject: Re: Molim odgovor

Poštovani g. Bandžov, sve je ok!. Primio sam mail ali i još sto drugih pa ne stignem sve odgovoriti. Tekst je dobar a knjigu ćemo staviti kao oglas u časopis. 

Pozdrav Vedran

Posle duže pauze dobio sam novi mejl sledeće sadržine:

—– Original Message —-From: Vedran Lesjak

To: Naum Bandžov

Sent: Thursday, April 26, 2013                                         11,50

Subject: Re: Molim odgovor

Poštovani g. Bandžov, tekst sam morao poslati na razmatranje u Urednički odbor pa vam se javim kad dobijem odgovor od njih. A oglas ću sigurno objaviti.

Lijep pozdrav Vedran

Za par dana dobio sam novi mejl

—– Original Message —-From: Vedran Lesjak

To: Naum Bandžov

Sent: Thursday, Maj 2, 2013                                      9.50 

Poštovani g. Bandžov, nažalost Urednički odbor u kojem su veterinari zaduženi za bolesti pčela zaključio je da tekst nije za objavu u Hrvatskoj pčeli.

Oglas za knjigu je stavljen kako ste i željeli.

S poštovanjem  Vedran Lesjak    

Sledeci moj odgovor na gornji mejl je glasio:

—– Original Message —-From: Bandzov Naum

To: Vedran Lesjak

Sent: Thursday, Maj 3, 2013                                         22,27

Gospodine Vedrane, Hvala Vam na odgovoru i vidim da su se obistinile moje sumnje. Navodite da su Vam rekli da tekst nije za objavu u Hrvatskoj pčeli. G-ne Vedrane Jedno me interesuje, ako mogu da dobijem odgovor po kojoj osnovi nije za objavu, dali je nezakonito, dali je suviše kritičan za vererinarske znanstvene radnike ili nešto treće je u pitanju. Koliko sam video na internetu u Zakonu o Veterini Republike Hrvatske nigde to ne predviđa. Još jednom bi Vas zamolio  da razgovarate sa Vetrinarima  i da ih pitate dali treba nešto da se izostavi, na čega bi pristao, ali red je da se spomene ime i delo Dr Sulimanovića i o njegovom doprinosu za Hrvatsko, Bivše Jugoslovensko, Evropsko i Svetsko pčelarstvo u domenu Zdravstvene zaštite pčela.

Isto tako nudim im iskrenu saradnju u Znanstvenom i praktičnom radu u suzbijanju bolesti pčelinjeg legla, jer moje NAUČNO I PRAKTIČNO iskustvo u vezi AGL  je vrlo veliko u odnosu na mlađe koleginjice i kolege sa Veterinsrskog fakulteta  koji su verovatno doneli ovakvu odluku.

Iskren pozdrav Mr Naum Bandžov

P.S.

G-ne Vedrane vrlo sam Vam zahvalan što ćete objaviti  Oglas za Knjigu.

  Do danas 21. 11. 2013, nisam dobio nikakav odgovor što nije uredu od HPS i Veterinarske struke da se obeleži sećanje na Prof. Dr Đure Sulimanovića. Pitam se DALI JE ISTI VEĆ ZABORAVLJEN OD NJGOVIH VETERINARSKIH KOLEGA I KOLEGINJICA OD KOGA SU NAJVIŠE NAUČILI ???

Ovakvim postupkom HPS i casopis Hrvatska PCELA izgubila mnogo sto ne objavljuje tekstove jednog priznatog magistra pcelarstva sa 49 god. prakticnog i 23 god. naucnog iskustva rizikujuci da ce pcelari otkazivati pretplatu, jer su najvise u ovom izgubili pcelari jer ne mogu doci do nanovijih saznanja uspesnih suzbijanja bolesti pcelinjeg legla bey upotrebe lekova, odnosno da pcelare ekoloski sto propagira APIMONDIJA i EVROPSKA UNIJA!!!!!!!!!!!!!!!