MART [5962]
Radovi za mesec MART
Klimatski uslovi.Mart je prelazni mesec između zime i proleća. Normalne prosečne mesečne temperature znatno su više i iznad nule (izuzev u visokim planinskim predelima). Apsolutne maksimalne temperature u Maradiku su od 15 – 25o C.
U martu su padavine obilnije nego u februaru. Preovladjuje kiša, Vetrovi nisu jaki (2-3 metra u sekundi), a najćešće duvaju sa severozapada, severa i jugoistoka (košava).
Dani postaju sve duži i duži i sunce greje duze.
Fenoloski kalendar.Mart je prvi mesec proleca. Sa otopljavanjem vremena, priroda počinje da se budi. Počinje da cveta sve veći broj medonosnog bilja leska, maslačak, brest, šimšir, medunika, podbel, Ijubičeica, plavi safran, bela rada, divlji zumbul, mrtva kopriva i druge. U dolinama reka već cvetaju jela, vrba-iva, crna topola, a od vocaka badem, kajsija, trešnja, višnja i sl.. One pružaju pčelama svezi nektar i polen.
Od specijalnih medonosnih biljaka krajem marta treba zasaditi faceliju u čistom usevu ili zajedno sa grahoricom ili graškom, da bi počela cvetati posle bagrema odnosno za 64 – 68 dana od zasada.
Stanje pcelinjih drustava. Mada su pčele još u klubetu, aktivnost pčelinjih društava se sve više povečava I kod slabih drustava matice već počinju da polažu jaja. Leglo dobrih drustava zauzima 3-4 sata, čije su površine veće od dlana, a u sredini imaju zapečačeno i leglo koje se izleglo. Na srednjim se satovima vidi veliki broj mladih maljavih pčela, koje se postepeno uključuju u kućni rad. Oko legla pčele formiraju vence sa razređenim medom, koji je potreban za pripremanje hrane larvama. Ispitivanja koje je vršio HOLTE 1969 na 70 god. pokazuju da je ukupan gubitak za vreme cele zimske sezone iznosio oko 18 kgr. meda. Samo za period od 86 dana između 21. novembra 69 g. i 15 februara 70 g. gubitak u težini bio je samo 4,54 kgr., a za nardnih 28 dana od 16.02.1970. do 15.03.1970 god. gubitak hrane iznosio 5,45 kgr., da bi za poslednjih 26 dana od 15. 03. 1970 do 10. 04. 1970 god. potrošnja iznosila 8 kgr.
Ovi rezultati poklapaju se procentualno sa ispitivanjima koje sam ih ja vršio 2008 na 2009 u Maradiku, gde je ukupna potrošnja iznosila 16,5 kgr., a u martu oko 7 kgr. Meda.
Stare pčele sve više izleću da bi donele nektar, polen i vodu, a mlade pčele vrše svoja prva zajednička obletanja u sunčanim podnevnim časovima. Treba izvaditi pčelarske češljeve, jer su pčele već u pokretu i miševi se plaše uboda.
U martu se obično može uočiti tzv. "prolečno slabijenje" pčelinjih društava, jer stare pčele počinju već da ginu, a mladih još nema dovoljno da bi nadoknadile taj gubitak.
Rad pcelara. Kada prvi letimični prolećni pregled nije obavljen u toku februara zbog hladnog vremena, on se mora obaviti još početkom marta, kako bi se odmah preduzele neophodne mere. Drustvima se obezbeđjuje hrana, a u slučaju nedostatka polena, pčelinjim dručtvima treba dodati polen iz rezerve koje treba čuvati u zamrzivaču ili treba ih prihraniti medno - šećernim pogačama sa polenom (200 gr. polena na kilogram pogače), a kasnije sirupom, koji se priprema sa polenom, ili koji nema sa belančevinama. Gnezda treba suziti i zagrejati, jer topIota je sada isto tako značajan faktor kao i hrana, pošto je vreme vrlo promenljivo. Slaba pčelinja društva treba spojiti po dva u jednoj kosnici, a jednu maticu treba staviti u kavez i ostaviti je u zbegu nekog jakog društva radi čuvanja do momenta kada nam bude bila potrebna. Spojena pčelinja društva bi se medjusobno bolje grejala. Kasnije, kada jaka pčelinja društva imaju već dovoljno mladih pčela, slaba društva sa dobrim maticama treba pojačati sa mladim pčelama na sledeci način: na poklopnoj dasci ispred ulaznog otvora kosnice (leta) treba u podne sa 1-2 sata istresti mlade pčele. To se može ponoviti posle 10-15 dana, dajući slabim društvima po jedan sat sa leglom u lezenju, a drugi sat sa svezim polenom i nektarom. Time matice ubrzavaju polaganje jaja, a slaba pčelinja društva jačaju za glavnu pašu. Posvečuje se pažnja i rezervnim maticama koje smo ih stavili z kavezima pomocnim drustvima na čuvanje. Obično u drugoj polovini marta, kada je vreme toplije,obavlja se glavni prolećni pregled.
Pojilicu pčelinjaka treba redovno puniti vodom, po mogučnosti toplom. U martu mesecu preduzimaju se mere protiv trovanja koja mogu nastupiti prilikom primene preparata za zaštitu bilja, koja počinje u tom periodu.
Do kraja marta treba registrovati pčelinja drustva u opštini na čijem se području nalaze.
U marti pčelar treba da izvrši prolečno čišćenje, da sredi i poboljsa pčelinjak. Vreme je vrlo pogodno za setvu medonosnog rastinja i bilja radi stvaranja zaštitnog pojasa (zivice) od vetrova, koji će istovremeno pomagati pčelama da se orijentišu a služiće kao ukras pčelinjaka. Pčelarske organizacije treba da uspostave vezu sa šumskim gazdinstvima kako bi se mere za pošumljavanje realizovale i dobrovoljnim radom pčelara. U martu već počinje aktivna pčelarska sezona.
DODAVANJE MATICA SA NUKLEUSOM I SPAJANJE OSIROTELIH DRUŠTAVA
Preko zime i u proleće ostaju bez matica društva koja su bila zazimljena sa starim i iznurenim maticama, kao i društva hranjena nekvalitetnom hranom i koja su obolela od dijareje i nozematoze. Matica može uginuti i kada oboli od melanoze ili je jako napadnu vaši. Pčelar treba blagovremeno da utvrdi koje je društvo osirotelo osluškivanjem, prema obletanju pčela ili prilikom pregleda, da bi spasio pčelinja drustva. U protivnom pčele će uginuti jos u toku zime zbog ostećenja pčelinjeg klubeta ili će nastradati usled grabeži ili napada pčela-tuđica ili osa rano u prolece, a mogu postati i otrutela drustva. Ako su osirotela pčelinja društva obolela od nozematoze ili neke druge zarazne bolesti, a uz to su vrlo slaba, najbolje je uništiti ih.
Zdravim ali osirotelim pčelinjim drustvma, kao i društvima sa nesposobnim maticama treba što pre dati kvalitetne matice. Rano u proleće se ne može očekivati da će osirotelo drustvo samo odgajiti maticu, ako mu se doda sat sa mladim leglom iz drugog pčelinjeg društva. Izležena matica, čak i kada izgradi nesposobne matičnjake, ne može se svojevremeno spariti zbog nedostatka trutova i hladnog vremena. Ukoliko se ipak spari, dok se iz njenog legla dobiju pčele, drustvo će jako oslabiti. Stoga ugrozenim pčelinjim drustvima treba dodati prezimele rezervne matice, ili matice koje smo iz ostavili na čuvanje kod spajanja dva slaba društva. Prethodno treba temeljno pregledati osirotelo društvo da bi se utvrdilo ima li izgrađene matičnjake, pa ukoliko takvi matičnjaci postoje, treba ih uništiti, jer će čak i sa jednim takvim matičnjakom pčele ubiti dobijenu maticu. Ako društvo ima nesposobnu maticu, treba je ukloniti pre unošenja nove matice. Ukoliko pčelar ne može da pronađe maticu, a ni po vladanju pčela ne može pouzdano da utvrdi da društvo nema maticu, u tom slučaju treba da mu da jedan sat (kontrolni) sa mladim larvama ili jajima iz normalnog pčelinjeg društva. Posle 4-5 dana pčelar proverava sat i ako na njemu ima izgradjenih matičnjaka, to je siguran znak da društvo uopste nema maticu. Prvo treba uništiti maticnjake, a potom dodati novu maticu. Ako pčele nisu počele da grade matišnjake na datom satu, to pokazuje da društvo ima maticu, koja je nesposobna i treba je naći i ukloniti. Tek tada se pčelinjem društvu daje nova matica.
Najbolje je dati maticu sa pčelama i satovima iznukleusa sa kojima je ona zimovala, i to rano u proleće. Time će se osirotelo društvo istovremeno i pojačati. Spajanje nukleusnog društva sa osirotelim društvorn vrši se pred veće, kada su pčele već ušle u košnicu. Pre toga treba izjednačiti miris drustva, ili staviti između novinsku hartiju prethodno izbušenu viljuškom ili ekserom. Dok pčele preko noći proširuju rupice da bi prešle ka matici, miris im se izjednačuje i one se spokojno spajaju. U protivnom postoji opasnost da će doći do borbe izmedju pčela, pa može poginuti i matica. Suvišne i prazne satove iz osirotelog drustva treba izvaditi.
Ulazni otvor spojenog društva treba suziti ili postaviti na njega seno ili grančice, kako bi se pčele iz nukleusnog društva bolje orijentisale na novom mestu. Posle 5-6 dana košnicu treba pazljivo pregledati radi utvrđivanja da Ii je spajanje uspelo, a izbušene novine izbaciti.
Ukoliko pčeIinjak ne raspolaže rezervnim maticama i ne može se njima snabdeti, osirotelo društvo treba spojiti s nekim od najslabijih društava, koja su zdrava i imaju dobre matice.
GLAVNI (OSNOVNI) PREGLED PROLEČNI
Glavni prolećni pregled obavlja se krajem marta iIi početkom aprila, u zavisnosti od vremenskih prilika i kIimatskih uslova u rejonu. Pošto taj pregled duže traje, treba ga obaviti kada je vreme toplo, kada temperatura nije niža od 20O C, a pčele lete da sakupljaju nektar i polen sa vrba, drena, đanarika i drugih vočaka koje cvetaju. Pre svega treba izvaditi materijal za utopljavanje da bi se osušio na suncu, dok traje pregled. Osnovno i tačno treba utvrditi jačinu i zdravstveno stanje pčelinjih društava, koIičinu legla i kvaIitet matice, koIičinu i kvaIitet hrane i stanje legla, obezbeđujuci uz to najpovoljnije neophodne uslove za brži razvoj pčelinjih društava u proleće.
Snaga pčelinjih drustava se određuje po broju satova (medjusatnih prostora), pokrivenih pčelama.
K o l i č i n a l e g I a i j a j a određuje se po povrsini pokrivenoj leglom i jajima na svakom satu posebno i izračunava se u cele plodišne satove. Prema količini i izgledu legla sudi se i o kvalitetu matice. Ako u kosnici ima mnogo legla i radiIičke ćelije su pravilno osemenjene, bez propusta, a zapečaćeno leglo je radiličko (sa ravnim poklopcima) to pokazuje da je matica dobra (sI. 1). Jaka pčelinja društva imaju po 4-5 celih satova sa leglom i jajima.
PriIikom predleda obavezno treba videti i maticu. Ako je matica vec stara, sa sjajnim telom iIi iskrzanim kriIima ili ima paralizovane nožice, kasnije je treba promeniti, mada dobro palaže jaja. Osirotelim društvima kao i pčelinjim društvima koja imaju matice trutuše iIi pčele trutovke treba odmah dati maticu. Treba promeniti i matice koje dobro izgledaju, ali slabo polažu jaja i koIčiina položenih jaja ne odgovara količini pčela i hrane.
SI. 1. Plodisni sat sa zatvorenim radiličkirn legIom, SI. 2 Sat sa ubudjalim polenom
a iznad njega je venac sa zatvorenim medom
K o l i č i n a m e d a se odredjuju u kilogramima po površini koju med zauzima na satu, kada se zna da jedan potpuno zapečaćeni plodišni Dadan-blatov okvir sadrži 3,6 kg meda, a jedan LR okvir 2,5 kg. Ako je sat previse debeo ili tanak, treba izvršiti odgovarajucu korekciju. Količina nezapečaćenog meda odredjuje se u zavisnosti od površine koju zauzima i od ispunjenosti ćelija. U pčelinjem društvu mora biti 8-10 kg kvalitetnog meda u svako doba i 2-3 sata sa dobro očuvanim polenom. U slučaju da nema hrane treba je dati drustvu, jer će inaće ono izostati u razvitku. Osim te količine u skladistu treba imati i zalihe meda koji se kasnije, kada se gnezda prošire, daje prema potrebi.
Kada u gnezdu ima satova sa medljikovcem ili ukiseljenim medom, koji je izazvao dijareju, te satove treba izbaciti, dodajući odmah neophodnu količinu kvalitetne hrane (u satovima). Kada je med u satovima kristalisao, treba u razmaku od 4 do 5 dana oslobadjati povrsine sata u veličini dlana i poprskati ih toplom vodom, da bi pčele mogle koristiti med. U protivnom, one ga rone i izbacuju. Medljikovac se može koristiti kasnije u toku proleća, kada je obletanje redovno i kada je dotok nektara jaći, jer ga tada pčele mogu mešati sa drugom hranom.
0 s t a n j u g n e z d a se sudi prema kvalitetu i količini satova i po njegovim higijenskim uslovima. Prilikom glavnog pregleda treba izvaditi iz gnezda i odstraniti sve stare crne satove, na kojima ima fleka od dijareje, kao i satove sa razvučenim i trutovskim celijama, satove koje su miševi progrizli, ubuđale ili satove sa pokvarenim polenom (sI. 2). Ukoliko na nekim od tih satova ima legla, treba ih izrezati do samog legla, i u toku proleća postepeno pomerati ka kraju gnezda, a na kraju, pošto se leglo na njima izlegne, izbaciti ih.
Kada u satovima koje treba odstraniti ima meda, treba ih postaviti iza pregradne daske kosnice ili na kraju i s vremena na vreme raspečatiti med, kako bi ga pčele prenele na druge satove, a kasnije ih izvaditi. Gnezdo pčelinjeg društva treba suzavati u zavisnosti od količine pčela. Satovi koji se ostavljaju treba da imaju dovoljno meda i polena, kao i dovoljno praznih radilickih ćelija, u koje matica može neprestano polagati jaja. Satovi treba da budu samo sa radiličkim celijama, svetlomrke do mrke boje, u kojima je prethodne godine gajeno leglo, jer takvi satovi bolje zadžavaju toplotu, a matice u njih rado polazu jaja.
Prilikom uređivanja gnezda u sredinu treba staviti satove sa leglom i praznim ćelijama. Sa obe njihove strane treba da su satovi sa polenom, a iza njih satovi sa medom. Kod srednjih i snažnih pčelinjih društava gnezdo treba okrenuti prema toplijoj juznoj ili zapadnoj strani košnice, a kod slabijih - treba ga ograniciti u sredini. Kada je gnezdo suvise vlažno, pčelinje drustvo treba privremeno prebaciti na suvu stranu. Ako su kosnice LR, ovlazeni nastavak treba okrenuti obratno, da bi sunce grejalo vlažnu stranu. Nakon završenog pregleda prosusene materijale za utopljavanje treba ponovo staviti na isto mesto, a ulaz košnice suziti u zavisnosti od jačine pčelinjeg drustva.
Ako su pčele u jednom nastavku i jednom medistu (nastavku) LR kosnice, sada treba premestiti medište (sa hranom) dole, a nastavak sa leglom staviti gore, jer je tamo toplije.
Posle glavnog pregleda, kada je vreme toplije, treba temeljno počistiti sve okvire i čitavu unutrašnjost košnice, nozem dobro istrugati vosak, propolis i fleke od dijareje. Vosak i propolis treba sakupiti, a ostale ostatke spaliti ill zakopati dalje od pčelinjaka.
Poseban glavni prolećni pregled može se izbeći ako je prvim (informativnim) pregledom utvrđeno stanje pčelinjih društava, kao i njihove potrebe, i aka im je blagovremeno pružena neophodna pomoć. Taj pregled izostaje i kada su pčelinja drustva zazimljena s mladim i kvalitetnim maticama i s dovoljnom količinom kvalitetne hrane. U takvom slučaju prvi prolećni pregled ima ulogu glavnog pregleda. Time se izbegava i suvišno uznemiravanje pčela i znatno se smanjuje rad pčelara, sto je od velikog značaja, naročito u velikim pčelinjacima.
Knjiga o glavnom prolečnom pregledu -sastavlja se na osnovu podataka glavnog prolečnog pregleda, koji su upisani u pčelarski dnevnik. Ona pokazuje da li su pčelinja drustva i nukleusi sa rezervnim maticama dobro prezimeli i kakvo je njihovo stanje početkom proleca.
MART
Ako pođemo od pretpostavke da su pčelari početnici iskoristili mesece, januar i februar za proučavanje pčelarske literature, i da su na osnovu toga stekli i neka teoretska znanja, sada u martu ukazuje se prilika da ih primene u praksi zajedno sa mojim savetima. Ako za decembar, januar i pretežno februar da na pčelinjaku praktično nemamo šta da radimo, za mart to ne možemo nikako reći. Ako pođemo od toga da je mart prvi prolećni mesec, da su dani sve duži i topliji, da je vegetacija krenula i da se time javlja i prva proletnja paša, posebno polenska, pčelinja društva su u punom razvojnom zamahu. Polenska paša je posebno važna zato što bez polena nema ni pčelinjeg legla, što znači da nema ni dovoljno reprodukcije pčela. Prema tome mart moramo prihvatiti kao najvažniji mesec u godini kojim počinju ozbiljni radovi na pčelinjaku. Ako neke od tih radova ne izvršimo na vreme ili ih uopšte ne izvršimo, to može biti kobno za neko pčelinje društvo.
Prvo da nabrojim radove koje treba obaviti, pa da onda o svakom pojedinačno nešto kažem:
1. Čišćenje podnjače (ako to nije urađeno u februaru)
2. Prvi letimični pregled i beleške o navedenom stanju u dnevnik rada.
3. Sanacija problematičnih društava
4. Prihranjivane iz nužde i podražajno prihranjivanje
5. Utopljavanje pčelinjih društava, posebno slabijih i nužna ventilacija
6. Detaljan proletnji pregled i proširivanje legla
7. Zamena starog i nepravilnog saća
8. Aktiviranje pojila
9. Sastavljanje, užičavanje i usaćivanje okvira
10. Upotreba lekova protiv Varoe
11. Zaštita rezervnog saća od voštanog moljca
1. Čišćenje podnjače (ako to nije urađeno u februaru)
Ako sami ne očistimo podnjače, pčele će ih same očistiti. što je društvo jače to će lakše i brže učiniti. Međutim to prilično opterećuje pčele i to naročito ako je mnogo mrtvih pčela a društvo je slabije.. Zbog toga, ako to nismo učinili u februaru onda moramo u martu. Ko ima pokretne podnjače, to može učiniti i za vreme hladnijih dana, ali samo ukoliko pčelar ima rezervne podnjače. Prilikom zamene podnjače treba dezinfikovati izvađene podnjače pre nego što se stave u drugu košnicu. Sve što se nalazilo na podnjačama stavljamo u posebnu plastičnu vreću, a kasnije otpatke stavimo u rupu u zemlji koju smo prethodno iskopali, zapalimo i rupu zatrpamo. Ako želimo da saznamo da li pčele boluju od nozeme ili drugih bolesti, onda "zimske gubitke" pčela koje se nalaze na podnjači šaljemo na anlizu i to tako što najmanje 50 mrtvih pčela sa svake podnjače stavljamo u posebne vrećice sa brojnim oznakama i prema utvrđenim pravilima šaljemo na analizu.
2. Prvi letimični pregled i beleške o navedenom stanju u dnevnik rada
Ako je vreme pogodno to jest ako je temperatura u hladu bar 14OC (bolje je ukoliko je veća), tada možemo izvršiti i prvi letimični pregled. Kad kažemo letimični to znači da mora trajati što kraće to jest ne duže od par minuta. Pregledi uopšte moraju biti kratki i ne česti, zato što svaki pregled uznemirava pčele, zadaje im dopunske poslove i time usporava redovne poslove. Ovim pregledom moramo ustanoviti sledeće:
§ Da li pčelinje društvo ima maticu
§ Stanje pčelinjeg legla
§ Zdravstveno stanje pčela i legla (početnik mora pozvati iskusnog pčelara)
§ Zalihe hrane
§ Jačinu pčelinjeg društva (koliko ulica pčele pokrivaju)
Da li pčelinje društvo ima maticu, saznajemo tako što ustanovljavamo da li ima legla. To činimo tako što izvadimo prvi okvir do zida (koji obično nije zaposednut pčelama) da bi dobili više prostora za manipulisanje ostalim okvirima kao i da bi bili sigurni da nećemo oštetiti ili prignječiti maticu. Zatim ostale okvire pomeramo dok ne naiđemo na leglo i proverimo da li u leglu postoje svi stadijumi, a to znači jaja, larve svih veličina i poklopljeno leglo, i ako to nađemo tada smo sigurni da matica postoji. Čim vidimo leglo, odmah vidimo kakvo je stanje legla i zdravstveno stanje pčela i legla. Ako su saće i satonoša čisti, bez žuto smeđih mrlja, ako su sedefasto sjajne boje, ako su poklopci na zatvorenom leglu ravni bez udubljenja onda možemo sa sigurnošću konstatovati da je društvo zdravo. Zalihe hrane na početku marta moraju biti oko 10 kilograma zbog održavanje mikroklime u košnici. Ovde moramo da spomenemo jedno zlatno pravilo u pčelarstvu a to je da rezerve hrane nikad ne smeju da padnu ispod 9,6 kilograma meda (naučni podatak). Jačinu zajednice ocenjujemo brojem ulica (ulica je prostor između dva rama) koje pčele zauzimaju. Sredinom marta jako društvo zauzima 8-9, srednje 6-7, a slabo 4-5 ulica ili još manje. Jaka i zdrava pčelinja društva sredinom marta imaju 4-5 okvira što zatvorenog što otvorenog legla i to zavisi i od vremenskih prilika pa neke godine može biti i više. Sve što smo primetili prilikom pregleda, moramo upisati u evidencioni karton društva koji treba da se nalazi ispod poklopca, ili zapisati u svoju beležnicu. Zbog ovoga sve košnice moraju imati brojeve.
3. Sanacija problematičnih društava
Pčelinja društva koja se trebaju hitno sanirati su ona društva koja nemaju maticu ili imaju maticu trutovnjaču (koja nosi neoplođena jaja) ili imaju lažnu maticu, kao i ona društva koja nemaju dovoljno hrane. Ako u ovo doba nema legla ni u jednom stadijumu, to je siguran znak da društvo nema maticu. U društvo koje nema maticu pčele pojačano bruje, a kad otvorimo košnicu vidimo na satonošama pčele koje drhte krilima, a to isto vidimo i kad izvadimo okvir sa pčelama. Ako pčele unose polen, na letu možemo primetiti da tovari polena na nogama kod bezmatka su znatno manji nego kod pčela iz normalnih društava. Ako nađemo na okvirima leglo koje je razbacano i sa ispupčenim poklopcima kakvi se nalaze na trutovskom leglu, radi se o matici trutovnjači koja nosi samo neoplođena jaja iz kojih će se izleći samo trutovi. Ako pčelinje društvo ostane u dužem periodu bez matice (novembar – mart) tada se javljaju lažne matice koje takođe nose neoplođena jaja i po više u jednu ćeliju. Lažnih matica u jednom društvu može biti nekoliko i to su ustvari obične pčele hranjene mlečom.
U sva tri slučaja potrebno je hitno intervenisati i to dodavanjem matice iz rezerve zajedno sa nukleusom ili spajanjem bezmatka sa normalnim društvom preko novinske hartije. Pčelari početnici i bez iskustva za ove radnje treba da se posavetuju sa iskusnijim pčelarima.
4. Prihranjivane iz nužde i podražajno prihranjivanje
Ako smo pri pregledu ustanovili da nema hrane, tada zavisno od spoljne temperature postupamo na dva načina.
a) Ako su temperature, naročito noću, još dosta niske (ispod 10OC) onda dolazi u obzir jedino prihranjivanje čvrstom hranom (šećerno-mednim ili šećernim pogačama) ili dodavanjem okvira sa medom.
b) Ako su dnevne temperature već dosta visoke (i danju i noću preko 10OC), tada se može prihranjivati i tečnom hranom to jest šećernim sirupom (u razmeri šećer : voda = 2 : 1) u većim količinama i to 2-3 litre u razmacima od po nekoliko dana 3-4 puta, odnosno dok ne popunimo minimum zalihe od 10 kilograma.
Takav način prihrane zovemo prihranjivanje iz nužde jer sprečavamo društvo da gladuje i štedi, a time teramo društvo da se normalno razvija do prve bagremove paše. Dobrom pčelaru to se zapravo ne bi smelo desiti zato što pri uzimljavanju pčela mora osigurati dovoljnu količinu hrane (18-25 kg).
Druga vrsta prihranjivanja je takozvano podražajno ili špekulativno. Ono se radi malim dozama ređeg šećernog sirupa (1 : 1) svakog drugog dana u količini od 200-300 grama. To se prihranjivanje sprovodi bez obzira na zalihe hrane koje postoje u košnici. Takvim prihranjivanjem možemo početi tek kad su temperature takve da pčele nisu u klubetu i to u hranilicu. To se radi obično u drugoj polovini marta. Ovo prihranjivanje ima svrhu da potstakne maticu na uvećano nošenje jaja i na taj način se ubrzava razvoj društva, kako bi ono do prve glavne paše, a to je bagrem, dostuglo vrhunski razvoj sa maksimalnim mogućim brojem pčela sabiračica. Podražajno prihranjivanje treba početi dva meseca pre cvetanja bagrema. Čim u prirodi ima dovoljno nektarne paše, a to se vidi po živosti na letima i po povećanju težine košnice, prihranjivanje je nepotrebno.
5. Utopljavanje pčelinjih društava, posebno slabijih i nužna ventilacija
U toku marta treba kontrolisati utopljavajući materijal i eventualno vršiti zamenu ukoliko je taj materijal ovlažio. Takođe treba voditi računa da u košnicama funkcioniše ventilacija i mikroklima. Stalno treba imati na umu da pčelama najviše smeta vlaga u košnici. U najnovije vreme početkom marta odomaćuje se posebno utopljavanje pčelinjih društava plastičnom folijom koja se postavlja preko satonoša i preko eventualne pogače ukoliko smo je postavili, sa nekoliko rupica u sredini zbog ventilacije. Utopljavanje je naročito potrebno izvršiti slabijim društvima jer ako je temperatura bila 13-28OC kada nije bilo legla, sada kada ima legla temperatura u zoni legla mora biti 34-35OC. Pčele sad moraju zagrejati i prostor van klubeta što nije bio slučaj dok nije bilo legla. Za takvu situaciju pčele moraju trošiti i veće kiločine hrane, koja je u to vreme itekako potrebna za ishranu mladih larvi.
6. Detaljan proletnji pregled i proširivanje legla
Krajem marta kad već prilično otopli, možemo uraditi i detaljan pregled pčelinje zajednice, posebno one koje smo ranije na bilo koji način sanirali ili ih predvideli za kasniju sanaciju. Zbog toplog vremena (preko 20OC) taj pregled može duže trajati, pa i naše posmatranje i zapažanje može biti temeljitije, s time što ne treba bez naročite potrebe produžavati vreme pregleda. Sada je pravo vreme da izvršimo prvo proširenje legla i to samo sa okvirima sa medom i izgrađenim saćem koje kod slabijih društava stavljamo između prvog okvira sa leglom i okvira sa medom i polenovim prahom, a kod jačih društava u sredinu klubeta.
7. Zamena starog i nepravilnog saća
Pri detaljnom pregledu potrebno je ukloniti svo nepravilno saće i mesto njega staviti lepo i izgrađeno saće kako bi matica mogla razviti pravilno leglo. Stavljanje satnih osnova u martu ne dolazi u obzir, jer je za njegovu izgradnju potrebna dobra paša i veliki broj mladih pčela sposobnih za lučenje voska.
8. Aktiviranje pojila
Mart mesec je mesec kad se aktiviraju pojila, jer su pčelama za razvoj potrebne velike količine vode. Ukoliko je hladno veliki broj pčela u potrazi za vodom strada. Pojilo možemo napraviti od plastične kante od 50 litara ili od starog bojlerskog kazana od 50-80 litara. Pojilo treba da stoji na suncu i nikad ne sme ostati bez vode, zato što će pčele takvo pojilo koje neredovno kaplje brzo napustiti i potražiti nove izvore vode. Pojilo treba povremeno čistiti i dezinfikovati.
9. Sastavljanje, užičavanje i usaćivanje okvira
Ako nemamo pripremljen dovoljan broj okvira sada je vreme da ih sastavimo u dovoljnom broju, da u njih uvučemo žicu i da ih usaćimo. Sam postupak pri ovome opisan je u svakoj pčelarskoj knjizi.
10. Upotreba lekova protiv Varoe
Ako nam vreme ranije nije dopustilo, sada moramo izvršiti tretiranje protiv varoe sa jednim od registrovanih lekova. Kako se koriste lekovi treba detaljno pročitati iz uputstva proizvođača. što se to ranije uradi to je efekat bolji, a najbolje je ako ste to uradili kada nije bilo legla, dakle tokom zime kada su temperaturne prilike to dozvoljavale.
11. Zaštita rezervnog saća od voštanog moljca
U ovom mesecu javlja se i voštani moljac, pa je potrebno obaviti zaštitu rezervnog saća. Treba ga zasumporisati ili primeniti neki drugi način zaštite opisan u pčelarskim knjigama.