Suzbijanje opake gnjiloće (kuge) pčelinjeg legla sulfathiazolom
SUZBIJANJE OPAKE GNJlLOCE (KUGE) PCELINJEG LEGLA SULFATIAZOLOM
U ovam članku iznijet čemo najvažnije padatke za pčelare praktičare o važnosti sulfatiazola u barbi prativ opake gniloće i a njegavoj pravilnoj primeni u pralksi.
U »Pčelarstvu« je bilo već kraćih obaveštenja o tome, da se vrše istraživanja o vrednasti sulfatiazola u borbi prativ opake gniloće. Na Veterinarskam fakultetu u Zagrebu vršena su takodjer istraživanja 1950. i 1951. god. o čemu ie stampan rad u Veterinarskom arhivu broj 1/52. god. Pod naslovom Suzbijanje i lečenje opake gniloće pcelinjega legla sulfatiazolom.
Prve uspešne rezultate o upotrebi sulfatiazola kao leka prativ opake, gniloće objavili su Haseman i Childers u Sjedinenim Američkim Državama već god. 1944. Iza niih vršio je veći broj istraživanja u mnogim zemljama pokuse sulfatiazolom u različitim prilikama. Istraživano je delovanie suilfatiazola u preventivne svrhe, t. j. da se niime sprijeći razvoj bolesti u društvima, koja još nemaju znalkova bolesti, kao i u cilju, lečenja već bolesnih društava. Bolesna društva lečena su u različitim stepenima bolesti, od potpuno svežih slučajeva opake gnjiloće pa do vrlo teških, gdje ie najveći broj ćelija već bio bolestan, a usto su se već neke ćelije pretvorile u suve ćelije. Mnagim istrazivačima uspelo je izlečiti čak i teško balesna društva dugotrajnim lečenjem, dok su neki imali slabije rezultate. Zbog toga i mišljenja o vrijednosti sulfatiazola nisu hila jedinstvena, te su mnogi smatrali da rezultate ovih eksperimenata ne smemo smatrati definitivnima, nego da je sve to još u stadiu ispitivanja. Zato smo i mi smatrali potrebnim da i sami izvršimo pokuse i da stećemo vlastita iskustva.
Na temelju istraživanja stranih istraživaća i na temelju vlastitih pokusa smatramo da za naše prilike freba preporučiti upotrebu sulfatiazola samo u preventivne svrhe. Lečenje iziskuje dugotrajnije promatranie i kontrolu lijećenih društava, a to je za naše prilke vrlo teško ili nemoguće. Mi za sada ne raspolažemo dovoljnim brojem stručnjaka, koji bi ovu kontrolu provodili, a lečenje bez te kontrole smatramo da bi mogIo naneti više štete nego koristi. (Komentar Mr N.Bandžova: Sada imamo u svim bivsim republikama pri Fakultetima Veterinarske medicine KATEDRE o SUZBIJANJU ZARAZNIH BOLESTI PČELA I PČELINJEG LEGLA)
Prema tome prihranjivat ćema sulfatiazolom sva društva, koja se nalaze na pčelinjaku, gde se pojavila opaka gnjiloca, ali kod kojih se detaljnim pregledom sviju okvira nismo pronašli nikakvih znakava opake gnjiloce. Prihranjivat ćemo i sva društva, koja su na bilo koji drugi nacin ugrožena (na pr. ako se nalaze u blizini zaraženog pčelinjaka i dr.).
Djelovanje sulfatiazola na uzročnika opake gnjiloee (Bacillus larvae) sastoji se u tome, što on sprečava razvoj tog bacila, te ne dolazi do bolesti ćelije, a tek iznimno može i ubijati B. larvae.
Sulfatiazol dolazi u prodaju u dva oblika: u tabletama: i u otopini (u. ampulama za injekcije). Upotrebljava se uspješno u medicini kod mnogih bolesti ljudi i zivotinja.
Kod pčela možemo ga upotrebiti bilo u tabletama, bilo u otopini. Dobra su obadva oblika ovoga lijeka, a stavljamo ga u otopini šećera ili meda i time prihranjujemo društva. Ako upotrebljavamo otopinu meda, razumIjivo je, da moramo biti sigurni, da med potjeće od zdravih pčelinjih drustava.
Tablete treba prije upotrebe smrviti u fini prašak kao brašno, staviti u času vruće vode i dobro razmutiti i tek tada dodati u sirup ili mednu otopinu. Ako upotrebljavamo sulfatiazol u otopini, jednostavnro razbijemo vrh ampule i sadržinu uspemo u pripremljenu slatku tekučinu. Na litru sirupa stavljamo 0,5 grama sulfatiazola (0,5% otopina sulfatiazola). Sirup i otopina meda pravi se u razrjedjeu 1 : 1. Jednu litru tako priredene otopine sa sulfatiazolom dajemo svakom ugroženom društvu četirl puta, dakle Ukupno 4 litre. Razmaci izmedju svakog prihranjivanja mogu biti od 1-5 dana. Ovu količinu dajemo srednje jakim društvima. Ukoliko su drustva vrlo jaka ili slaibija, srazmjemo se ova količina poveća ili smanji.
Prije prihranjivania, treba skinuti medišite, a u plodištu smije biti samo manja količina meda, tako da pčele unesu u plodište med sa sulfatiazolom. Prirhranjujemo bilo hranilicom, bilo tako, da ulijemo ortopinu sa sulfatiazolom u prazno saće do legla u plodiistu.
Kod prihraniivanja sulfatiazolom treba se držati datih uputa, jer ako se dodaje sulfatiazol u manjim koncenltracijama, može se dogoditi , da se uzročnik opake gnjiloće priući na sulfatiazol te da postane prema njemu otporan. U takvom slučaju poslije nam neće koristiti ni veće količine sulfatiazola, da spriječimo razvoj opake gnjiloće.
Vršeni su takodjer pokusi da se sulfatiazol dodaje pcelama u vodi za
Napajanje, ali se nisu postigli povoljni rezultati.
Jos ćemo spomenuti što treba poduzeti s društvima, koja su već bolesna.
Sva bolesna drustva treba staviti u stanje roja t. j. same pčele pretresti u dezinfikovane košnice ili potpuno nove košnice i čiste od uzročnika opake gnjiloce i to na ploće umjetnog saća ili na već rzgradeno saće. Ovo izgradjeno saće mora biti od sigurno zdravih društava. Nakon pretresanja svih bolesnih društava, prihranit ćemo ih sulfatiazolom na jednak način i u jednakoj količini, kako smo vec opisali za ugrožena društva.
Na zarazenim pčelinjacima treba provesti temeljitu dezinfekciju kako smo preporočivali i prije, dok još nismo upotrebljavali sulfatiazol. Dezinfikovat ćemo sav pčelarski inventar, košnice, med, saće, mesto, gdje su stajale košnice i dr. Prihranjivanjem sulfatiazolom zaštićujemo pčelinja društva od uzročnika opake gnjiloce, koja se nalazi eventualno u njima, kada ih prihranjujemo. Kad pčelinja društva potroše sulfatiazol, a mi unesemo u njih ponovno uzročnike opake gnjiloće bilo na koji nacin, ona nisu postala imuna (otpoma) protiv njih, ne go ce oboljeti. Zbog toga je potrebno, da se dezinfekcija savjesno provede.
Dr. STJEPAN MATUKA: ,,PČELARSTVO,, Br. 1/1952 str.72-73